Po prvi put u istoriji jezero Međuvršje je prekriveno algama i travom. Ono se celom površinom zeleni, a meštani ne mogu da dođu do svojih domova i vikendica. Kako kažu, jezero nikad gore nije izgledalo, a pecaroška staza pored njega ne služi ničemu. Nedavno je bio i pomor riba zbog čega se širio nepodnošljiv smrad, dodaju naši sagovornici. I profesor Hemijskog fakulteta dr Branimir Jovančićević se zgrozio videći ovakvo stanje u Ovčar Banji.
Na Zapadnoj Moravi, nedaleko od Čačka između planina Ovčar i Kablar nalazi se jedna od najlepših klisura u Srbiji. Ovčar Banja sa svojim termalnim vodama, dva jezera izgrađena posle Drugog svetskog rata, deset predivnih manastira raspoređenih na levoj i desnoj obali reke, prelepe sedimentne stene su ono najvrednije i najlepše što karakteriše ovaj kraj, priča za Nova.rs profesor Hemijskog fakulteta dr Branimir Jovančićević.
„Sve nabrojano mami posetioce da obiđu ovaj deo Zapadne Srbije. Sem toga, kroz klisuru prolazi i atraktivni magistralni put koji vodi ka Zlatiboru, i dalje, ka Crnoj Gori i njenoj obali. Na taj način Ovčarsko-kablarska klisura je vrlo izložena pogledima i sudu javnosti“, navodi naš sagovornik.
Prema njegovim rečima, sve nabrojano uistinu postoji, ali utisak je, na žalost, vrlo loš, odnosno znatno lošiji od onog kakav bi se očekivao na osnovu svega što klisuru prirodno karakteriše.
„Veliko jezero koje se prostire gotovo celom dužinom klisure je skoro u potpunosti zagađeno. Kao posledica stalnog zagađenja povećale su se količine fosfata i nitrata. Uz malu pokretljivost vode, temperaturu između 15 i 30 stepeni, pH između 6 i 9 (i više), i niske koncentracije kiseonika razvile su se slatkovodne alge. To je odlična podloga za razmnožavanje
cijanobakterija, koje daju cijanotoksine. Uz sve to i izgled jezera je takav da kod čestitih Čačana mora da stvori osećaj stida i srama“, kaže profesor Jovančićević.
Vrlo lošem utisku doprinosi i ogromna količina rasutog otpada pored magistralnog puta.
„Gotovo svako, i najmanje proširenje pored saobraćajnice pretvoreno je malu deponiju za komunalni otpad, a dva najveća proširenja već odavno kao da predstavljaju definisano smetlište, nalik onim koja se oficijelno otvaraju u naseljenim mestima“, kaže profesor Jovančićević.
Iskrivljeni saobraćajni znaci su prepuni besmislenih natpisa, nadstrešnice i klupe na proširenjima pored puta su polomljene.

„Čemu u takvom zapuštenom krajoliku uopšte i služe restorani na vodi? Neverovatno je da gradske službe Čačka ništa ne preduzimaju i od svega ovog okreću glavu. To je sramota za sve stanovnike ovog kraja. Ima li uopšte osnova u takvom ambijentu govoriti o nekakvom turizmu, i ima li uopšte smisla pozivati goste da posete klisuru, jezero, manastire i Ovčar Banju? Ako gradski čelnici Čačka misle da ima smisla i u ovakvim okolnostima, onda mi kao društvo imamo vrlo ozbiljan problem. Kakvi to ljudi vode naše gradove? Kako smo uopšte došli u ovo stanje, i u kolikoj meri je ono bezizlazno? Znam da se ovaj ekološki i komunalni haos ne bi video sa planiranog vidikovca od million evra. Ali, da li iko normalan može i da pomisli da je to rešenje ovog problema?“, zaključio je Jovančićević.
Izvor: Ozon press
