
Most koji spaja sela Mrčajevce i Slatinu izgradili su sami meštani osamdesetih godina uz pomoć vojske i bio je jedini izmedju Čačka i Kraljeva. Oštećen je još 2014.godine u velikim poplavama kada je reka odnela jedan noseći stub. Medjutim, i pored silnih obećanja nikada nije izvršena njegova sanacija. Iako je bilo zabranjeno da kamioni prelaze preko njega ta odluka nikada nije poštovana. Nakon jučerašnjeg zatvaranja mosta u Adranima preko njega je prošao veliki broj kamiona i autobusa.
– Stub je oštećen od 2014. i niko nije hteo da se angažuje iako smo mi to prijavljivali jer je most nama žila kucavica. Vezani smo s jedne i druge strane jer imamo zemlju, ljudi rade. Preko 20.000 ljudi živi sa jedne i druge strane i to nam je najuregntnija komunikacija koja nas povezuje. Sada, da bi otišli u Mrčajevce treba da obiđemo 50 kilometara, na Čačak ili Kraljevo. Policije ovde nije bilo. Dođu samo kada treba da kazne nekog običnog građanina, ovi koji su umreženi sa njima mogu da prođu 120 puta i nikom ništa. Bio sam na mostu kada meni policija nije dozvolila da prodjem muotokultivatorom a prošla je cisterna – kaže Dragan Lazarević, iz Mršinaca koji sa druge strane Morave ima dva hektara zemlje.
Sreću smo dakle imali, a hoće li biti odgovornosti? Sudeći po izjavama ministra saobraćaja i infrastrukture i gradonačelnika Čačka neće. Dobićemo novi i lepši most, sve će nas koštati više, a odgovorni su isključivo građani.
OzonPress: Gradonačelniče, gde je bila policija i inspekcija, i sami ste rekli da je frekvencija saobraćaja bila velika, tragedija je mogla da bude mnogo veća?
– Slažem se, ali ponavljam sve je do savesti vozača. Naravno da je tu bila inspekcija kada su to uslovi dozvoljavali. Video nadzor i naše javno preduzeće je instaliralo kamere i sve je to pratilo na mostu – rekao je gradonačelnik.

Foto: Ozon Press/ Epicentar press
– Ovde sam skoro svaki dan. To je bila tolika frekvencija preko mosta kamiona, teretnjaka, autobusa…Kada sam videla autobus da prolazi, meni nije bilo dobro. Apsolutno, ljudi su nenormalni. Juče kao da su u kijamet krenuli. Bila je tolika gužva da je to bilo strašno. Ovo je sreća da niko nije stradao. To je samo sreća. Ovo je bilo za očekivati. Od 2014.godine, to je deset godina, zar nisu uspeli da poprave i osposobe stubove koji su mogli na vreme da se oporave – priča Rada Lakušić.








